Ispovijed je sakrament u kojem nam Bog preko svećenika, oprašta sve naše grijehe koje iskreno ispovjedimo i za koje se iskreno kajemo. Isus je ustanovio ovaj sakrament kad se poslije uskrsnuća ukazao svojim učenicima.
»Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oproštenje uvrede nanesene Bogu i ujedno se pomiruju sa Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom.« KKC 1422
Ispovijed je sakrament u kojem nam Bog preko svećenika, službenika Crkve, oprašta sve naše grijehe koje iskreno ispovjedimo i za koje se iskreno kajemo. Isus je ustanovio ovaj sakrament kad se poslije uskrsnuća ukazao svojim učenicima.
Vjernici koji u sakramentu pokore ispovijedaju grijehe zakonitom služitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrješenju toga služitelja dobivaju od Boga oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja i istodobno se izmiruju s Crkvom koju su griješeći ranili.
(Zakonik kanonskog prava, kan. 959)
U sakramentu se pomirenja uočava četiri bitna dijela.
To su:
- Kajanje
- ispovijed,
- zadovoljština i
- odrješenje.
Ukoliko se osoba ne kaje za grijehe koje je učinila, ona nevaljano pristupa ovom sakramentu i ne može dobiti odrješenje. Zato je, već kod pristupa, potrebno da čovjek uvidi svoje grijehe, da žali što ih je počinio, te da se osjeća spremnim da više neće griješiti. Nažalost, danas veoma maleni broj kršćana iz tih razloga dolazi na ispovijed. Naprotiv, na ispovijed se najčešće ide iz običaja, jer je to postalo nešto “normalno”, jer roditelji ili netko drugi prisiljava i slično. No, kajanje, i to pravo iskreno kajanje, predstavlja nešto bitno za ostvarivanje ponovnog susreta s Gospodinom.
Priznanje grijeha (ispovijed)
Osim kajanja, dio sakramenta pomirenja je i ispovijedanje, odnosno priznanje grijeha. Grijesi su oni čini ili propusti kojima smo namjerno okrenuli Bogu leđa, namjerno odbacili njegovu ljubav po kojoj je dozvolio smrt svoga Sina. Dijelimo ih na teške i lake, već prema njihovoj težini. U sakramentu pomirenja trebamo Bogu po svećeniku priznati teške grijehe, a možemo i lake.
Zadovoljština
Nakon priznanja grijeha svećenik pokorniku nalaže pokoru, odnosno zadovoljštinu za učinjene grijehe. Pokora mora biti prilagođena svakom pokorniku, tj. svećenik mu treba dati pravi “lijek” za ono od čega boluje: npr. kradljivac da vrati ukradeno, pijanac da prestane piti, lažljivac prestane lagati…
Odrješenje
Posljednji element sakramenta pomirenja je odrješenje. Onom grešniku koji se kaje za učinjene grijehe i koji se odluči popraviti svećenik u Božje ime udjeljuje odrješenje, odnosno oproštenje grijeha. Po tom oproštenju čovjek je opet oslobođen svog egoizma koji ga je zarobljavao te se nije mogao otvoriti Bogu, pa je sada spreman na novi pokušaj ostvarenja istinskog života s Bogom.
Praktične upute:
- Djeca koja se pripremajui za Prvu svetu pričest, prvi se put ispovijedaju dva dana prije Prve pričesti.
- Mogućnost za svetu ispovijed imaju svi vjernici pola sata prije svetih
- U našoj misiji održavaju se dva puta godišnje velike ispovijedi, u korizmi i došašću. Termini ispovijedi bit će na vrijeme objavljen
- Svećenik je uvijek na raspolaganju za ispovijed uz najavu.